Boja se vidi prva, pre oblika i pre cveta. Kad neko kaže „ona plava ogrlica“, zna se koja je. Zato je boja obično ono što presudi kad se bira, i ono što najlakše promaši kad se bira za nekog drugog.
Ovaj tekst je o tome odakle boja u mom nakitu, šta koja govori i kako da je pogodiš. O obliku sam pisala u tekstu Srce, kapljica ili mesec, o cvetu u tekstu Značenje cveća u nakitu; boja je treći deo iste priče.
Odakle boja u privesku
Iz dva izvora. Prvi je sam cvet: nezaboravak je plav, latica ruže crvena, maslačak providan, i tu je smola samo staklo kroz koje se cvet vidi. Takav komad je tiši, a boja mu je ona koju je priroda dala.
Drugi izvor je smola: tirkizna, lila, koralna, zelena, sa belim cvetićima koji na njoj izgledaju kao na platnu. Takav komad se vidi izdaleka i bira se kad boja treba da bude jasna. Šestougaonici u obojenoj smoli su najbolji primer: isti oblik, sličan cvet, druga boja, i svaki je sasvim drugi komad.
Belo i providno: kad ne znaš
Belo i providno su boje koje ne mogu da promaše. Beli cvetić u providnoj smoli ide uz crno i uz belo, uz farmerke i uz haljinu, na posao i na slavlje. Zato je to komad koji poklanjam kad ne znam šta osoba nosi.
To nije bezličan izbor: belo je čistoća i nov početak, providno je iskrenost, ništa skriveno. Cvet u njemu se vidi ceo, do poslednje žile na latici.
Plavo: najsigurnija od boja
Ako belo ne dolazi u obzir, plavo je sledeće. Plavo nosi skoro svako, u nekoj nijansi, i ide uz skoro sve. Kod mene je plavo najčešće nezaboravak, cvet sećanja i vernosti, ili more: morska zvezda i pesak u plavoj smoli.
Plavo je i boja koja smiruje, pa je biram za nekoga ko voli tiho i ko nakit nosi svaki dan, a ne za priliku.
Roze i pink: nežno ili vedro
Dve boje koje se često mešaju, a nisu iste. Roze je nežno, prašnjavo, boja latice; za nekoga ko voli meko i ko nakit ne želi da se nameće. Pink je vedro i glasno, boja koja se smeje; za drugaricu koja voli boju i ne krije je.
Ako biraš za devojčicu ili za nekoga ko nakit tek počinje da nosi, roze je izbor koji retko promaši.
Crveno: kad hoćeš da se vidi
Crveno ne ume da bude tiho, i to mu je vrlina. Kod mene je crveno skoro uvek latica ruže, pa komad nosi i boju i poruku odjednom: ljubav, praznik, „vidi me“.
Bira se za priliku, ne za svaki dan, i za osobu koja voli da se nakit primeti. Kako ga biram za 14. februar, napisala sam u tekstu Poklon za Dan zaljubljenih.
Zeleno, ljubičasto, crno: za one koji znaju šta vole
Ove tri boje se ne biraju napamet, pa su i najlepši pogodak kad se pogode. Zeleno je priroda i mir, boja deteline, paprati i mahovine u baštama. Ljubičasto je boja koju biraju ljudi sa stavom, i boja koja se nosi sa sivim i crnim bolje od svake druge. Crno je pozadina na kojoj beli cvet sija: najelegantniji komadi koje radim su beli cvetići na crnoj smoli.
Ako znaš da osoba nosi jednu od ove tri boje, ne traži dalje. To je ona.
Kako da pogodiš boju za nekog drugog
Ne gledaj nakit koji već ima, gledaj odeću: šal, torbu, kaput. Boja koja se ponavlja u ormaru je boja koju voli, i privezak u njoj će nositi. Ako se nijedna ne ponavlja, ili ormar ne vidiš, belo i providno, pa plavo.
I ne moraš da pogodiš cvet i oblik odjednom: u prodavnici možeš da biraš po boji, pa tek onda po obliku i motivu. Tako se od svih plavih komada brzo dođe do onog jednog.



